Zapitah se dali ih mrzim?
Ne.. ne mrzim ih.. hvala vam svima vama koji ste me u bilo kojem pogledu razočarali u zadnjih mjesec dana... u zadnjih 18 godina... hvala vam...
Jednostavno.. takvi ljudi su potrebni svima nama.. u svakom periodu našeg života..
Ne pucam sada na onu - na greškama se uči - uistinu ne... nego jednostavno te opet i iznova prisiljavaju na susret sa stvarnošću koja te okružuje i naposljetku susret sa samim sobom...
Ono čega se najviše bojimo.. otkrivanje sveprisutne unutarnje tjeskobe koju nemožemo objasniti... Jeste li sretni? Dali ste se ikada to zapitali.. ako jeste koji je vaš odgovor bio..
obično su odgovori tipa: imam završenu školu, posao iz snova, novaca mi ne fali, obitelj, zapravo.. imam sve što sam si poželi i moj odgovor je DA.. sretan sam...
No ja vas pitam:
Dali je to sve u životu?
.. mijenjate temu..
nastavim li s pitanjima svatko od nas će shvatiti da opet postoji ono nešto.. ono što nam narušava onaj naš unutarnji mir... to je ta već spomenuta tjeskoba...
.. cilj je da se suočimo s njom.. domaćica bi htjela biti samostalnija, političar bi htio biti pisac, pisac pak političar...
Odlučio sam... želim se suprostaviti tome.. želim napraviti ono o čemu sanjam... ono što se nalazi u najdubljoj rupi, u namračnijem sobičku moje jebene duše... želim...
Najgore od svega je podlegnuti društvenim normama i reći: "Ima vremena..."
Život je samo naš i treba ga uzeti u svoje ruke.
Nimalo egoistična konstatacija bez imalo lažen skromnosti.
Ja počinjem.. ne uskoro, ne sutra, već sada...
Još jednom.. hvala vam svima.. mojim najvećim privatnim sramotama, krivim procjenama i neuzvraćenim ljubavima...



"Odjednom, usred središnjeg broda, shvatim nešto iznimno važno: ja sam katedrala, svatko od nas je
katedrala. Rastemo, mijenjamo oblik, nailazimo na pogrešjke koje moramo ispraviti, ne odabiremo
uvijek najbolje rješenje, ali unatoč svemu i dalje napredujemo, pokušavamo koračati uspravni, ne
iskazivati poštovanje ni zidovima ni vratima ni prozorima, već praznom unutarnjem prostoru, prostoru
u kojemu se klanjamo i obožavamo ono što nam je drago i važno."
- Paulo Coelho
(moja vječna inspiracija i pustolovina koja se ponavlja svaki put iznova)

Evo nešto...

pjesmica koju obožavam a i baš je prigodna za one (uključujući mene) koji rođendan računaju kao zbrajanje i oduzimanje proživljenog i postavljanje ciljeva da rezultat na sljedećem rođendanskom računanju bude još bolji...

pozdrav svima...

preslušajte... puno bolja od "radio edita" koji se vrtio svugdje (oni koji su čuli znaju o čem pričam)

eto...



Pozdrav svima

p.s. hvala sunbeam

Evo neznam... dugo me nije bilo...
Puno toga se izdogađalo.. opet sam zaljubljen... nakon dugo dugo ali fakat duuuuuuuuggooo vremena... sad znam zašto se ponaša ovako moje hiperaktivno... danas = kiša i loše vrijeme a ja se smiješim... bilo mi je super... tako sam bio sretan.. svakim danom mi se vraćaju stvari.. mislim.. osjećaji... riječi... dodiri... neznam... ah da... radi se o mojoj staroj ljubavi... opet je nova i nema sretnijeg od mene... naime... već podulje vrijeme joj namjeravam reći da se nikad nisam pomirio s našim prekidom... da još uvijek u meni gori neka nada i tako.... nakon dugo njezinih izbjegavanja ulovio sam je za jednu kavu...
"Luka... ja sam ovo odugovlačila koliko sam mogla... iskreno... bojala sam se... same sebe... ali shvatila sam da protiv toga nemogu... volim te... znam... jadno je to... skoro dvije godine veze i onda godina pauze dakle skoro tri godine a ja neprestano mislim na tebe... hvala ti što si takav... hvala ti što si bio uporan... trebam te..."
Prvo mi je bio to bio veliki šamar u lice naime ja sam išao po "Koji je tebi kurac? Živiš u prošlosti" reakciju a ono... jebote...
Svakim satom, svakom minutom... svakom sekundom mi sve više fali...
Ostalo je još par prepreka... ali i o tome drugom prilikom.. super sam, zaljubljen i sretan...

P.S. PADA SNIJEG::::::::::::


"It's All Coming Back To Me Now"

There were nights when the wind was so cold
That my body froze in bed
If I just listened to it
Right outside the window

There were days when the sun was so cruel
That all the tears turned to dust
And I just knew my eyes were
Drying up forever

I finished crying in the instant that you left
And I can't remember where or when or how
And I banished every memory you and I had ever made

But when you touch me like this
And you hold me like that
I just have to admit
That it's all coming back to me
When I touch you like this
And I hold you like that
It's so hard to believe but
It's all coming back to me
(It's all coming back, it's all coming back to me now)

There were moments of gold
And there were flashes of light
There were things I'd never do again
But then they'd always seemed right
There were nights of endless pleasure
It was more than any laws allow
Baby Baby

If I kiss you like this
And if you whisper like that
It was lost long ago
But it's all coming back to me
If you want me like this
And if you need me like that
It was dead long ago
But it's all coming back to me
It's so hard to resist
And it's all coming back to me
I can barely recall
But it's all coming back to me now
But it's all coming back

There were those empty threats and hollow lies
And whenever you tried to hurt me
I just hurt you even worse
And so much deeper

There were hours that just went on for days
When alone at last we'd count up all the chances
That were lost to us forever

But you were history with the slamming of the door
And I made myself so strong again somehow
And I never wasted any of my time on you since then

But if I touch you like this
And if you kiss me like that
It was so long ago
But it's all coming back to me
If you touch me like this
And if I kiss you like that
It was gone with the wind
But it's all coming back to me
(It's all coming back, it's all coming back to me now)

There were moments of gold
And there were flashes of light
There were things we'd never do again
But then they'd always seemed right
There were nights of endless pleasure
It was more than all your laws allow
Baby, Baby, Baby

When you touch me like this
And when you hold me like that
It was gone with the wind
But it's all coming back to me
When you see me like this
And when I see you like that
Then we see what we want to see
All coming back to me
The flesh and the fantasies
All coming back to me
I can barely recall
But it's all coming back to me now

If you forgive me all this
If I forgive you all that
We forgive and forget
And it's all coming back to me
When you see me like this
And when I see you like that
We see just what we want to see
All coming back to me
The flesh and the fantasies
All coming back to me
I can barely recall but it's all coming back to me now

(It's all coming back to me now)
And when you kiss me like this
(It's all coming back to me now)
And when I touch you like that
(It's all coming back to me now)
If you do it like this
(It's all coming back to me now)
And if we, , ,


- Celine Dion

"Bili ste životinja,i ja sam od vas napravio čovjeka. Skoro božansko djelo. Dopustite mi ovo ganuće! Stanite pred zrcalo i pogledajte se! Spoznat ćete prvi put u životu da ste čovjek; niste baš izuzetni i ne ističete se posebno,a ipak ste posve prihvatljivi. Idite, monsieur! Pogledajte se i divite se čudu što sam ga na vama stvorio!"

Patrick Suskind
"Parfem"

Uglavnom... eto stvari se promjeniše i odlučih ipak zadržati blog i pisati i dalje...
Upravo sam na praksi... da da... neki se dižu u pol 6 pod praznicima...
Ma ono... niš novo... nego je užasno naporno i dosadno...
Samo brojke, papiri a od spajalica mi se već sere... katastrofa...
Toliko sam nadrkan da mi dođe da ponovno propušim ALI oni više nemaju ni pušionu nego se pušaći moraju smrzavati vani... tako da me i to odvuklo (bez brige moje hiperaktivno )
Uglavnom... šefica mi je OK ali joj tako jebeno smrdi iz usta... fuuuuuuj... ubojica kažem vam... tako mi je došli da rigam... ono... baš te skrši...i niš ... tako sati prolaze....
A ja radim.. listam... radim.. mičem spajalice.... i tako... kolega kihne do mene i ja mu kažem "Nazdravlje"... i tako razmišljam ... i mislim si.. ako je od kašljati imenica kašalj... koje je od kihanja imenica? KIH?!? ako tko zna odgovor neka mi se samo javi... ono.. mislim koji kurac? vidite koliko mi je dosadno...
uglavnom... Božić prošao ko Božić... prežderavanje ... podrigivanje (umjereno glasno jer te strah da se ne zrigaš)... ležanje... kava u malobrojnim otvorenim prčvarijama... bezlične i prazne rasprave s frendovima... tipa "Gdje je nestala Čunga Lunga"? i tako...
Od Ređepe ni R... odnosno... (za one koji nisu pročitali cijeli blog) moje nove ljubavi... baš ono... niš!
Ah da! Gledao sam onaj neki prilog u nekoj od onih Tatjana Jurić/Paola Valić/itd. emisijama o božićnim lampicama...mislim... ljudi fakat ali fakat pretjeruju.. baba ima balkon ne koji nemre stat ali zato na njemu ima 386 000 lampica... glupača ... i još veli da ona izražava Duh Božića i podiže moral cijele ulice... daj molim te... neki tip ima pak cijelu kuću i cijelo dvorište okićeno lampicama... Bože dragi mili... račun mu za struju iznosi više od 20000kn !!!! helou? u Zaprešiću pak, mome kraju, ima jedna nova ulia odnosno kanadsko naselje jer napravljeno od kanadskih kuća u nizu D!!! uglavnom... ulica se zove Kanadska ulica (mašta radi svašta) i tako svaka kuća ima svoje lampice... nimalo usklađene pište i iritiraju slučajne prolaznike... jebote... ali svaka kuća... ono... brijem da su to oni zadrti susjedi koji stoje na dvorištu i broje jeben lampice drugih... ono "Štefa! Ivek ima 5 lampica više od nas... nemr to tak... do kad radi Kaufland?" et... katastrofa.. glupih li ljudi...
Ništa...

P.S. Marek... ja sam još uvijek uvjeren da je ono bio tigar u jaslicama a ne ovca...

Dragi moji...

puno toga se izdogađalo u zadnjih par dana ali nebih sad o tome.. nego...

Želim Vam svima čestit Božić i sretnu Novu 2007. godinu...

eto... nek vam se sve novogodišnje odluke ispune... ko i uvijek do sad... (hm... da)

... da ... kako stvari stoje ovaj blog će jedno vrijeme mirovati ili će ćak možda biti i zatvoren...

.. pozdrav svima...

I tako... dragi moji.. primakao se još jedan dio naših života kraju... polugodište je gotovo.. meni osobno ostaje još pola godine za zajebanciju... onda počinju gluposti.. pripreme, prijamni, te ovo te ono... neznam... nekad mi se baš neda donositi te zrele odluke... u ovom trenutku bih htio vječito ostati u četvrtom razredu... tamo u školi... u klupi moje hiperaktivno... na hodniku izvodit gluposti... dosađivat se... svađat s domarom... sprdat s profesorima... ispijat bezbrojne kave u našem dragom Medi...
baš me neka nostalgija hvata.. iako moram priznat da nismo baš neki složni razred.. ali opet...
Jebote... fakat... skužiš koliko si zapravo sretan tek kad je prekasno... znam znam... opet poslovica ali i to dolazi s vremenom... fakat starim neznam... ;)
sada... 18... sutra 36... i eto me... 54 su ovdje... ma neznam... godine lete...
ali... život ide dalje... nekih stvari čemo se sjećati rado... nekih manje rado... nekih se uopće nećemo sjećati... neke ljude ćemo pozdravljati kad ih sretnemo.. neke ne... i tako.. još jedno poglavlje gotovo... ali ima još toga do konačnog THE END-a...
zato se toliko ni ne brinem... jer kao što sam uvijek tvrdio... svijet još nije vidio dovoljno mene... ;)

toliko od mene...

P.S. Imam neki čudan feeling zadnjih dva dana... neki ljudi to zovu i srećom... razlog? neznam...

Koliko vrijedi zapravo jedan ljudski život??




Gledajući matematički, što su neki eksperti na tom polju zaključili, jedan ljudski život vrijedi oko dvadesetak dolara; kad bi se ljudski tijelo raščlanilo na zbir kemijskih elemanata i spojeva, u prodavaonici kemijskih proizvoda za laboratorije vrijedili bi toliko.

Da mogu za jedan život dobiti 20 baksi, Tutsi i Hutui; dva afrička plemena koja njeguju međusobnu mržnju, bili bi među bogatijim Afrikancima. Kod njih tuđi život vrijedi manje od metka (cca.dolar).
Pa onda zbog skupoće municije, mlate jedni druge sa mačetama, tako je jeftinije.

Gledajući ekonomski, jedan ljudski život vrijedi manje od opreme u tvornicama, manje od tržišta, manje od profita. Zato se radni dan rasteže do granica maksimuma. To znaju djeca u Aziji gdje rade do 14 sati na dan, kao i vrijedne dječje ruke pri izradi tepiha. Kako su ona lako zamjenjiva roba, njihov život ne znači puno. Pokoji dolar dobije se ako se proda dijete ili mlađu ženu u roblje, za seksualno iživljavanje masnim turistima, zarada pripada makro, a batine, poniženja, i prisilna prostitucije pripada po pravu "slabijeg" roblju koja noću gmiže po ulicama Manile i Bankoka. Njihov život vrijedi pokoju seansu sa psihopatom.

Gledajući politički, život u predizbornom dijelu mandata znači deklarativno puno; može se ušičariti pokoji glas. Inače ne znači ništa, politika je pravo jačeg da dobije moć manipulacije nad slabijem, naravno uz sveopći koncenzus.

Gledajući u kontekstu religiozne prakse, ljudski život vrijedi; dan je od Boga i kao takav, mora se čuvati. Sve je to dobro, dok tračak euforijskog fanatizma ne obuzme pastvu, uz sveopću podršku osjećaja ugroženosti od drugih različitih konfesija.
Onda (tuđi) ljudski životi van skupine, imaju malu vrijednost.
Baš kao i drugačija boja kože.
Baš kao i drugačiji životni stil.

Koliko vrijedi jedan ljudski život???

Ne vrijedi novaca, dobara, niti izraženog truda, vrijedi on kao sama zamisao života i samog njegovog izvorišta. Vrijedi jer za njega postoji neki plan, neko ostvarenje koje ga očekuje da ga ispuni. On je jedinstven, i nema za njega izražajne vrijednosti.
Jer je iznad vrijednosti materije, osobnog IQ, spola i sposobnosti.

Uvriježeno je da tuđi život vrijedi onoliko koliku vrijednost propagira zamisao i ideja koju smo usvojili i po kojim se ravnamo, ne pitajući se u njenu ispravnost. I dovodeći uopće to u pitanje.
To je pogubni utjecaj ideologije, uz svesrdno pomaganje naše zamrle savjesti.

Možemo se onda zapitati za vrijednost našeg života, kad za nas tuđi nema nikakve vrijednost??????


P.S. Izvor - Internet uz osobne dodatke... nadam se da će nekim biti zanimljivo...
Toliko od mene zasad...

Eto... jučer sam malo zaružio tak da sam danas spavao do 5... baš se šugavo osjećam neznam...
Neznam kak drugi ali ovaj blagdanski period nebudi nikakve pozitivne reakcije...
Ovo će mi biit prvi Božić bez starog.. hm... Božić bez ugnjetavanja i suza? kažem.. nemoguće...
Hodam ovim jebenim gradom... jebene lampice trepere... ono.. kao da traže nekog kraj tebe... žao mi je moje šarene lampice.. ove godine nema nikoga... neznam... gubim vjeru u takav oblik ljubavi... nisam bio u životu u normalnoj vezi... sve je uvijek bilo komplicirano... majko moja.. zašto sve u životu mora biti tako jebeno komplicirano???
"Nekog trebam ja, trebam nekoga... da prestane boljeti...
nekog trebam ja, trebam nekoga... tko će me voljeti...
Ja! Trebam nekoga.... jer sam ja... ko i svi ... samo jedna duša malena... uboga..
I ja trebam nekog da me zagrli ... utješi.. jer bez ljubavi i moje srce vene...
Ja trebam nekoga... da bude kraj mene..."
Neznam dali znate ovu stvar ali mi se baš učinila prigodnom... neznam... opet neka jebena depra...
Neželim.. neću... opet u taj svijet ravnodušnosti... sivila i ništavnosti... opet...
Drži me još samo drugi oblici ljubavi koje s godinama počinjete sve više cijeniti...
Opet.. neznam... ma... neka... bit će valjda bolje...

Don't give up (you are loved)

Don’t give up
It’s just the weight of the world
When your heart’s heavy, I
I will lift it for you
Don’t give up
Because you want to be heard
If silence keeps you, I
I will break it for you

Everybody wants to be understood
Well I can hear you
Everybody wants to be loved
Don’t give up
Because you are loved

Don’t give up
It’s just the hurt
That you hide
When you’re lost inside, I
I’ll be there to find you

Don’t give up
Because you want to burn bright
If darkness blinds you I
I will shine to guide you

Everybody wants to be understood
Well I can hear you
Everybody wants to be loved
Don’t give up
Because you are loved

You are loved

Don’t give up
It’s just the weight of the world

Don’t give up
Everyone needs to be loved

You are loved


- Josh Groban

Eto tako.. još jedan naporan tjedan iza nas...
I ništa.. tako... dolazim doma s namjerom da se bacim u krevet ali ostanem blejati (doslovno) u jebeni Big Brother... jedino su me Krašuljci , koje sam tako s guštom proždirao ;), držali do kraja... katastrofa.. pa reklame.. pa ovo .... pa ovo...
Ali... moram im priznat.... jeste li zamjetili one susrete.. mama , tata, baka... i svih prijatelja i rodbina... e pa... eto .... baš me nekak dirnulo...
Sjetio sam se jednog filma... kojeg ću si sad stavit i buljakat u njega... (imam ga na Dvix-u--- hvala Torsten... ili Danke Torsten... )... ovaj.. ma ono.. uvodna špica traje oko 5 minuta.. i snimaju samo susrete ljudi na aerodromu.. neznam.. zakon stvar.. nema glazbe.. nema riječi.. nema titlova.. samo snimke i slike... baš je guba... ljubav totalna... koliko samo isijava iz ljudi... i tako... zabrijo si ja.. ono past ću sad opet u depru.. ali opet sjetim se svih mojih ljubavi... znaju oni tko su...

moja Bo... budi i dalje snažna... Forever yours... Love ya

moja Ivek... tupka jedna... koju ja jako volim...

moje hiperaktivno... toliko toga bi se dalo napisati.. ali eto... nema riječi ... stvarno zauzimaš posebno
mjesto u mom srcu... hvala ti.. što postojiš...